Islam

Islam

Allah - The one and only God

Islam je vjera koja se temelji na Kur`anu – posljednjoj Allahovoj dž.š.1 objavi – i Hadisu – praksi poslanika Muhammeda, s.a.v.s.2.

Islam je program za cjelokupan ljudski život. To znači da islam pokriva sve aspekte života: individualni, bračni, porodični, ekonomski, politički, itd. Prema tome, pripadnici islama su obavezni da u svakom trenutku svog života djeluju i ponašaju se u skladu sa propisima islama, slijedeći pri tom praktični primjer posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Pripadnost islamu očituje se javnim pronunciranjem (izgovaranjem) šehadeta kao najviše Istine. Tekst šehadeta glasi:
Ešhedu en laa ilaahe illallaah;
ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhuu ve resuuluhuu.
(Svjedočim da nema boga osim Allaha;
i svjedočim da je Muhammed Njegov (Allahov) rob
i poslanik).

Islam znači pokornost Allahu dž.š., kao najvišem autoritetu.
Ta pokornost se postiže:

  • vjerovanjem u istine islama;
  • izvršavanjem propisanih dužnosti i apstiniranjem (suzdržavanjem) od zabrana, i
  • moralno-etičkim ponašanjem i vladanjem.

Islam znači i “mir”, pošto pokoravanje autoritetu Allaha
dž.š. donosi mir i spokojstvo.
1 Dželle ša`nuhuu na našem jeziku znači Uzvišeni, i upotrebljava se pri pomenu
Allaha atributivno. Kod muslimana je više u upotrebi sintagma subhaanehuu ve
te’aalaa
2 Kad spomenemo ime Allahovog dž.š. Poslanika, lijepo je dodati “alejhis-selam“
(neka je mir s njim) ili “sallallaahu ‘alejhi ve sellem“, što u suštini znači isto.

Prvo se u pisanju označava skraćeno a.s., a drugo s.a.v.s. Osoba koja živi životom pokornosti Allahu dž.š. zove se muslim(an).

Iz Kur’ana i Hadisa razumijemo, a i nauka nas navodi na takav zaključak, da je čitav pojavni svijet (svemir i sve što postoji) u odnosu islama (pokornosti) prema Stvoritelju, jer se
besprijekorno pokorava Njegovim zakonima.

Za razliku od mnogih drugih stvorenja, čovjek je biće kojem je Allah dao ograničenu autonomiju i mogućnost izbora, pa on odatle ima slobodu da u životu bira između poslušnosti i
neposlušnosti, pravog puta i stranputice. Ali, njegov slobodan izbor nužno rezultira određenim posljedicama.

Opredjeljenje za poslušnost Stvoritelju donosi mu miran i uravnotežen život na ovom svijetu i uživanje u Džennetu (Raju) poslije smrti i proživljenja; biranje neposlušnosti ga vodi nemirnom i traumatičnom životu na Zemlji, a u vječnom životu ga čeka Allahova dž.š. srdžba i kazna.

Primjer pozicije čovjeka na Zemlji moguće je donekle uporediti sa položajem studenta, koji može izabrati put napornog i odgovornog rada, i zahvaljujući tome uspjeti, ili se opredjeliti za nerad i neodgovornost, i zbog toga poslije imati tegoban život.

Kur`an spominje dobro, u generalnom smislu, pod terminom “ma’aruuf”, a zlo pod terminom “munker”, i zahtijeva od svojih sljedbenika da budu pobornici dobra i protivnici zla. Pod riječju džihad, oko koje postoje teške predrasude i miskoncepcije (nerazumijevanja), islam podrazumijeva isto ono što sugerišu ova dva termina. Prema tome, džihad je borba protiv zla u najširem smislu riječi, počev od zla u nama samima, pa do svakog oblika zla u kojoj god formi i sferi života se pojavilo.

 

Kur`an

Quran - The holy book of Muslims

Kur`an je posljednja Allahova dž.š. objava, poslata kao uputa i vodič cijelom čovječanstvu za sva vremena. Potreba za objavom Kur`ana bila je uslovljena činjenicom da je prethodno objavljena Allahova dž.š. knjiga Indžil, kao i objave poslate ranije, bila do te mjere iskrivljena da u postojećem tekstu nije mogla služiti inicijalno (prvobitno) zamišljenoj svrsi vođenja ljudskog roda Pravom putu.

Ni u jednoj biblijskoj verziji orginalno učenje Indžila danas nije moguće prepoznati.

Isa, a.s., je pozivao narod (potomke Israilove) vjeri u jednog Boga, izvršavanju istih temeljnih propisa i istom moralno -etičkom kodeksu, kao i svi poslanici prije njega. U brojnim knjigama Novog zavjeta, uključujući i četiri Evanđelja, teško se prepoznaju obrisi tragova orginalne Božanske objave kakvu je On podario ljudima. Konfuzno se miješa koncept monoteizma i politeizma, pa se nameće neodoljiv dojam da se daleko veći akcent stavlja na Isusa kao, tobožnjeg, “Božijeg sina”, nego na istinskog Boga (“Oca” u biblijskom trojstvu). I ostala načela
vjerovanja nisu ostala pošteđena od preinaka. Zatim, temeljni propisi, koji su predstavljali sastavni dio svih Allahovih poruka, potpuno su izgubljeni ili u velikoj mjeri deformisani.

Sve je to imalo za posljedicu da je i moralno-etički koncept, koji je u suštini bio isti u svim Božanskim objavama, doživio osjetna skrnavljenja.

Kur`an je poslat da ispravi zastranjivanja u vjerovanju, obnovi tevhid, tj. vjeru u Jednog Boga, i uspostavi propise i norme ponašanja koji će moći voditi čovječanstvo pravim putem i obezbijediti mu mir i spokojstvo na ovom prolaznom
svijetu i trajnu sreću i blagostanje u vječnom životu. Objavljivanje Kur`ana je trajalo oko 23 godine, od čega nepunih 13 u Meki i oko 10 godina u Medini. Tekst Kur`ana je brižljivo zapisivan, kako je proces revelacije (objave) tekao, a čuvan je i putem institucije “hifza” (memorisanja, učenja napamet).

Prije svoje smrti, 632. godine, Muhammed, s.a.v.s., lično je odredio poredak Kur`anskih poglavlja (njih 114). Za vrijeme III halife Osmana ibn Affana (vladao od 644. do 656. godine) sačinjeno je 6 prijepisa Kur`ana pod budnim okom komisije hafiza. Dva od ovih 6 primjeraka su sačuvana do danas: jedan je pohranjen u Topkapi, muzeju u Istanbulu, a drugi u Taškentu. Nacionalna biblioteka u Karačiju (Pakistan) sadrži kopiju taškentskog orginala.

Svi primjerci koji su proizvedeni od doba halife Osmana do današnjih dana tekstualno su identični prvobitnim primjercima. Činjenica da je Kur`an, neosporno, sačuvan u svom autentičnom (tj. od Allaha dž.š. objavljenom) tekstu, kao i podatak
da su savremenim naučnim saznanjima nedvosmisleno verificirani (potvrđeni) brojni njegovi ajeti, koji upućuju na određene fenomene u prirodi, kao i iskustva o pragmatičnosti, logičnosti i svrsishodnosti Kur`anskog programa života, nepobitno
upućuje na nadnaravno i nadljudsko, dakle, Božansko porijeklo ove knjige.

Hadis

Prophet Muhammad p.b.u.h. and his teachings - hadis

Hadis podrazumijeva izreke, savjete i način života posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., od momenta kada je počeo primati Alahovu dž.š. Objavu 610., pa do njegove smrti 632. godine.

Osim toga, svaki postupak učinjen u njegovom prisustvu i od njega odobren smatra se sastavnim dijelom Hadisa.
Riječ “hadis” filološki (jezički) znači “izjava”, i široko je poznat i pod imenom Sunnet, što znači praksa, tradicija ili model života, s tim što je pojam sunnet općenitiji od pojma hadis.

U Arabiji je u doba Muhammeda, s.a.v.s., svako pleme imalo svoj sunnet ili porodičnu tradiciju, preuzetu od predaka i striktno prakticiranu u privatnom i društvenom životu.
Međutim, Sunnet u kontekstu života Poslanika, s.a.v.s., podrazumijeva socijalni i legalni kodeks koji je on ustanovio kao model života i ponašanja za sve muslimane.
Hadis (ili Sunnet) je najbolji i najkompetentniji komentar Kur`ana.

Na hiljade hadisa je zabilježeno i sačuvano do naših dana u dobro organiziranim zbirkama, od kojih su najpoznatije:
Buharijin Sahih i Muslimov Sahih. Obje zbirke nastale su nešto više od dvije stotine godina poslije smrti Muhammeda, s.a.v.s.
Hadisi su bilježeni oprezno, a kriterij odabiranja je bio vrlo strog. To najbolje pokazuje podatak da je Buharija, na primjer, od oko 600 hiljada prikupljenih hadisa u svoju zbirku uvrstio
samo 7.275.

Poslije Kur`ana, Hadis je najmeritorniji izvor islamskog učenja.